P: Molim Vas za savjet ili mišljenje. Imamo mačka 3 godine starog koji nije kastriran i puštamo ga van (boravi van par sati), noću je u kući. Prije cca 3 tjedna mu je ispala kandžica i dobio je antibiotik. Kako antibiotik nije djelovao (a i u tom periodu smo ga puštali van) veterinar je prije cca 10 dana dao jači antibiotik Enroxil Flavour od 50 mg da pije po polovicu tablete dnevno. Mi smo ga također od tada prestali puštati van. Nakon 7 dana pijenja antibiotika i ostanka u kući mačku je trbuh postao napuhan, kretnje su mu usporene, ne može skočiti na sjedalicu, nije se dao dirati... ostavili smo ga na preporuku veterinara još dva dana u kući na promatranju i jučer ga odveli. Dijagnoza na laički: nakon snimke abdomene je utvrđeno da mačak ima začepljenje mokraćnih kanala. Dobio je tri injekcije (mislim da su analgetici i protiv bolova) te smo dobili uputu da pazimo da li mačak mokri. Mačak se nakon injekcija malo pomokrio u večernjih satima. Vodimo da ponovno jutros i zbog nesuradnje mačke na pregledu veterinar mu je dao malu narkozu kako bi kateterom mogao izvući mokraću, ali je tada ustvrdio da mu je dosta natečena slezena i da ne zna od čega je, spomenuo je mogućnost autoimune bolesti, da će vidjeti za par dana da li se to smirilo. Ono što mene muči i na što trenutno nemam odgovor su sljedeća pitanja:

1. Od čega mu je mogla nateknuti slezena. Da li je to možda povezano s mjehurom ili velikom količinom antibiotika koje je popio?

2. Da li se slezena može sama od sebe smiriti?

3. Vezano za problem sa začepljenjem mokraćnog kanala, da li postoji mogućnost da mu je to od nekretanja s obzirom da smo ga zatvorili? Koliko često se to vraća?

4. Da li postoji prehrana za slezenu?

5. Koju preprehranu preporučate za začepljenje mokraćnog kanala?

Unaprijed zahvaljujem na odgovoru.

Andrijana

O: Slezena je organ smješten u trbušnoj šupljini izduženog oblika. Smještena je u blizini želuca na lijevoj strani abdomena. Točna lokacija slezene ovisi o njezinoj veličini i obliku a uvjetovana je i veličinom okolnih organa kao što je punjenost želuca. Slezena je relativno velik organ, tamno crvene boje koju krvlju obskrbljuju mnoge krve žile.

Iako ovaj organ nije esencijalan za život, slezena ima važne funkcije povezane sa krvlju i limfnim sustavom. Slezena filtrira krv i sudjeluje u brojnim funkcijama imuniteta. Slezena obavlja pet glavnih funkcija: hematopoeza - proizvodi određene krvne stanice a glavno je mjesto, osim koštane moždine, koji proizvodi i crvena krvna tjelešca. Spremište krvi - slezena posjeduje velik dio u kojem se mogu deponirati crvene krvne stanice i pločice (elementi koji sudjeluju u zgrušavanju krvi). Filtracija krvi - slezena uklanja stare ili abnormalne krvne stanice i tjelešca iz krvi. Fagocitoza - slezena "hvata" i uklanja druge stare stanice, bakterije i strane proteine iz cirkulacije. Mjesto imunitetne aktivnosti - slezena je dio tjelesnog imunosnog sustava.

Slezena može biti mjesto primarne bolesti koja zahvaća samo taj organ ili je zahvaćena uslijed bolesti koje zahvaćaju druge organe. Neke od najčešćih bolesti slezene su: generalizirano povećanje - povezano sa poremećajima imunosnog sustava, pojedine anemije, prekomjerna produkcija crvenih krvnih tjelešaca, određene infektivne bolesti te davanje nekih lijekova. Razvitak hematoma (nakupljanje krvi) - ili ugrušaka krvu uslijed traume, poremećaja zgrušavanja krvi ili tumora koji krvare.

Povećanje slezene ili splenomegalija ponekad predstavlja manji problem no ponekad ozbiljno poremećeno zdravstveno stanje. Splenomegalija je jedan od onih simptoma koji mogu biti povezani sa toliko medicinskih stanja da nije moguće mnogo reći o stanju bez daljnih pretraga. Mnogi uzroci dovode do povećanja slezene: javlja se kod anestezije određenim anesteticima, u stresnim situacijama, u stanju šoka, u prisutnosti krvnih parazita, hematomi koji zahvaćaju i slezenu, prisutnost hemangiosarkoma, sistemske bakterijske, gljivične i parazitarne infekcije. Također i bolesti koje uzrokuju raspadanje crvenih ili bijelih krvnih stanica što rezultira anemijom, leukopenijom i trombocitopenijom, zatim, procesi koji uzrokuju portalnu hipertenziju te kongestivno zatajenje srca.

Kod primarnih bolesti slezene vidljivi su slijedeći simptomi: anoreksija, gubitak tjelesne težine, slabost, trbušna bol, povraćanje, proljev i poliurija/polidipsija. U slučajevima pak sekundarnog oboljenja slezene uočljivi su simptomi primarno oboljelog organa ili organskog sustava. U dijagnostici se koriste nekoliko pretraga koje pomažu u procjeni njenog stanja: kompletna krvna slika, biokemija krvi, mikroskopska pretraga razmaza krvi, aspiracija koštane srži, RTG-pretraga abdomena, testovi na zarazne bolesti i određene tumore. Također, UZV-trbušne šupljine može poslužiti identifikaciji abnormalnog tkiva slezene a može se izvesti i biopsija slezene (analiza stanica slezene a ponekad i kultura). U nekim je slučajevima za postavljanje i identifikaciju osnovnog problema potrebno izvesti i eksplorativni kirurški zahvat u trbušnoj šupljini čime se često mora ukloniti i bolesna slezena.

Vodite računa o redovitom davanju antibiotika (Enroxil). Enroxil odnosno enrofloksacin je derivat kinolon-karbonske kiseline, kemoterapeutik iz skupine fluorokinolona. U iznimno malim koncentracijama djeluje baktericidno protiv mnogih vrsta gram - pozitivnih i gram - negativnih bakterija, a djeluje i mikoplazmocidno. U jezgrama osjetljivih mikroorganizama enrofloksacin koči sintezu DNK. Izvrsno djeluje protiv mikroorganizama otpornih na tetracikline, aminoglikozide, sulfonamid. Nakon peroralne primjene brzo se resorbira i opsežno raspodjeljuje u tkiva. Enrofloksacin je indicirano koristiti kod primarnih i sekundarnih infekcija probavnih, dišnih i mokraćno-spolnih organa. Doza Enroxila 50mg od pola tablete dnevno nije previsoka za Vašeg ljubimca jer je, naime, preporučena doza 50mg na 10 kg tjelesne mase, a mačke uobičajeno prosječno teže oko 4,5 do 5 kg, a sam proizvođač navodi kako se u rijetkim slučajevima mogu pojaviti probavni poremećaji (povraćanje i anoreksija) čak i kod predoziranja (ponekad su mogući poremećaji u središnjem živčanom sustavu).

Treba napomenuti kako je splenomegalija češće posljedicom drugih oboljenja u organizmu nego samostalne bolesti, pa tako liječenje prvenstveno ovisi o primarnog uzroku. Iz tog razloga za sada na tržištu ne dolazi medicinska linija hrana za mačke kao potpora terapiji kod oboljenja slezene.

Svakako preporučam da porazgovarate sa Vašim veterinarom koji je pregledao ljubimca o mogućim uzrocima dobivenih nalaza te mogućim dodatnim pretragama. Ukoliko ne raspolaže potrebnom opremom za dodatne pretrage, možete se obratiti Klinici za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta.

Više o problematici s donjim mokraćnim putevima u mačaka već je ranije opširno pisala kolegica Dragica Nemeš, dr.med.vet. pod naslovom Mokraćni kristali i kamenci - FLUTD (bolest donjih mokraćnih puteva).